Mediji u najboljem interesu djeteta

„Javni interes, niti bilo koji drugi, ne može biti ispred interesa djeteta”

Sociološki i psihološki okvir

  1. Gdje se povlači linija između medijskih sadržaja koji sadrže nasilje, a koji koriste i koji djeci nanose štetu?

  2. U kojoj mjeri prilagoditi medijski sadržaj za djecu u BiH jer i onako žive u socijalnom okruženju koje ima poprilično negativne aspekte?

  3. Kako popraviti sliku djece u medijima?

  4. Istražiti fenomen fotografije na društvenim mrežama

  5. Ispitati – da li je dječije siromaštvo u Bosni i Hercegovini nova vijest?

  6. Koliko mediji djeluju na učvršćivanju ili eliminiranju stereotipa o djeci bez roditeljske zaštite kao djeci sklonoj asocijalnom ili antisocijalnom ponašanju (riječ „domac“ , „siroče” itd.)? Figurativan način govora može da dovede do pogrešnog tumačenja ili da podstakne predrasude?

  7. Da li priča obilježava dijete koje može tokom odrastanja imati „štetu” što je u jednom trenutku bilo izloženo javnosti? Razmisliti šta iz priče može stigmatizirati dijete (bolest, nedostatak, detalji iz anamneze o biološkim roditeljima, nacionalno, etničko ili kulturno porijeklo, različiti oblici zlostavljanja i zanemarivanja koji mogu dovesti dijete u ponižavajući položaj ako dospiju u javnost itd.) i prosuditi i postupiti u najboljem interesu djeteta. Novinarstvo treba da govori o detaljima – ali se često oslanja na opšte stavove za koje ne postoje dokazi. Ako je pomenut status djeteta, njegovo socijalno porijeklo, da li je to važno za priču? Provjeriti činjenice prije objave. Ne graditi priču na pretpostavkama (da je neko dijete pripadnik određene etničke manjine sklonije nekom antisocijalnom ponašanju i da su „domska djeca” slična itd.).

  8. Da li trenutno u domovima za djecu bez roditeljske zaštite djeca mogu ostvarivati svoje potrebe za životom, radom i igrom? Sačuvati dostojanstvo onih o čijim iskustvima se govori, ako je moguće otkriti njihov identitet ali poštovati i želju da ostanu anonimni. Izbjegavati pretvaranje djece u slike patnje. Provjeriti sa djecom/roditeljima/ starateljima na koji način djeca žele da se o njima govori.

  9. Da li je u domovima za djecu bez roditeljske zaštite smisleno koristi prostor i organizaciju rada koja je prilagođena stvarnim potrebama djece ili je „psihološka atmosfera“ daleko od funkcionisanja jedne prosječne porodice? (Djeca u domovima uglavnom žive „školskim životom“. Odgajatelji se ponašaju kao učitelji, prostorije su pretvorene u razrede i u ovim prostorima nema djetinjstva). Da li se teži manjim, intimnijim mjestima za stanovanje?

  10. Istražiti da li vijesti o dječijoj suicidalnosti uopće treba tretirati u medijima?

  11. Koje su pozitivne i negativne posljedice izvještavanja o dječijem suicidu, konsultovati se sa stručnjacima?

  12. Razmisliti o vrsti i obimu medijskog prostora posvećenog djeci pogođenoj katastrofama.

  13. Navesti primjer dobre i loše prakse izvještavanja o djeci pogođenoj katastrofama.

  14. Na osnovu teksta Lakše do medalje, nego do stipendije, razmisliti o novinarskom pristupu koji se bavi problemom koji marginalizuje ranjivu kategoriju, štiteći identitet i prava djeteta.

Advertisements
%d bloggers like this: