Djeca su oduvijek bila dio populacije koji je trebao posebnu pažnju društva usmjerenu na zadovoljavanje njihovih potreba, što je i razlog nastanka Konvencije o pravima djeteta. Najbolji interes djeteta je jedan od četiri osnovna principa na kojima počiva Konvencija o pravima djeteta a sadržan je u svim članovima Konvencije. Bosna i Hercegovina je sukcesijom preuzela Konvenciju o pravima djeteta i tim činom se obavezala na njeno provođenje i izvještavanje Komiteta za prava djeteta. Nakon prezentacije kombinovanog drugog, trećeg i četvrtog periodičnog izvještaja BiH o provođenju Konvencije o pravima djeteta i preporuka Komiteta za prava djeteta, BiH je usvojila Akcioni plan za djecu, za čiji monitoring je zaduženo Vijeće za djecu BiH. U tekućoj godini Vijeće je uputilo inicijative javnim servisima u BiH, radi provođenja dvije mjere Akcionog plana za djecu djecu koje se odnose na promoviranje odgovornog roditeljstva u medijima i unaprjeđenje kodeksa ponašanja novinara radi uklanjanja stereotipa i stigmatizacije manjinskih i/ili etničkih grupa u medijima.

Ključne riječi: Međunarodni pravni i institucionalni mehanizmi, institucionalni mehanizmi zaštite prava djeteta u BiH.

Međunarodni pravni i institucionalni mehanizam

Temeljni dokument u međunarodnom pravnom sistemu zaštite prava djeteta je UN Konvencija o pravima djeteta usvojena 20. novembra 1989. godine a stupila na snagu 2. septembra 1990. godine. Kao prvi pravno obavezujući međunarodni instrument sadrži sveobuhvatne standarde za zaštitu prava djece i primjenjuje se na svu djecu, bez diskriminacije po bilo kojem osnovu. Konvencija obavezuje sve članice potpisnice da odgovarajućim zakonodavnim i upravnim mjerama osiguraju takvu zaštitu i brigu djeteta kakva mu je prijeko potrebna za njegovu dobrobit.

Aneks 4 Okvirnog sporazuma o miru u BiH (1) predstavlja Ustav Bosne i Hercegovine koji navodi najviše standarde na polju ljudskih prava, među kojima i Konvenciju o pravima djeteta.. Time se odredbama Konvencije daje snaga ustavne norme, što znači da se mogu izravno primjenjivati.

Konvencija daje cjelovito viđenje prava djeteta kojemu se priznaje urođeno dostojanstvo, jednaka i neotuđiva prava, bez obzira na bilo koji status ili pripadnost djeteta. Četiri temeljna principa Konvencije su vrlo bitna za sve koji se bave pitanjem i problemom prava djeteta. O njima moraju voditi računa svi koji donose odluke i rade za djecu, uključujući i novinare kada se bave temama o djeci i u vezi sa djecom. To su:
• najbolji interes djeteta;

• pravo svakog djeteta da ne bude diskriminisano;

• pravo svakog djeteta da se njegovo mišljenje čuje u vezi sa svim pitanjima koja ih se tiču, i

• pravo svakog djeteta na opstanak i razvoj.

Posebno treba naglasiti najbolji interes djeteta, jer je on prioritetan. U članu 3. Konvencije o pravima djeteta se navodi da, bez obzira na to da li neku aktivnost u vezi sa pravima djeteta provode javne ili privatne institucije za socijalnu zaštitu: sudovi, administrativni organi ili zakonodavna tijela, moraju prioritetno utvrditi najbolji interes djeteta.

U okviru građanskih prava i sloboda djeteta definisana su i medijska prava djeteta. Tako, član 12. Konvencije garantuje djetetu pravo na iznošenje stavova o stvarima koje ga se tiču, dok se članom 13. utvrđuje pravo djeteta na slobodu izražavanja: „pravo obuhvata slobodu da traži, prima i daje informacije i ideje svih vrsta bez obzira na granice, bilo usmeno, pismeno ili štampano, u umjetničkoj formi ili preko bilo kojeg drugog sredstva informisanja po izboru djeteta.“ Član 16. navodi da nijedno dijete ne može biti izloženo proizvoljnom i nezakonitom miješanju u njegovu privatnost, dom i porodicu, niti nezakonitim napadima na njegovu čast i ugled, kao i da dijete ima pravo na zakonsku zaštitu protiv takvog miješanja. Član 17. naglašava ulogu medija u širenju informacija koje pozitivno utiču na djecu. Sugeriše se državi da prepozna važnost medija za pravilan psihički, fizički i društveni razvoj djeteta. Konvencija garantuje djetetu pravo na privatnost, što je također, izuzetno važno kod pojavljivanja djece u medijima.

Odredbom člana 44. Konvencije, ustanovljen je međunarodni institucionalni mehanizam praćenja ispunjavanja obaveza država članica u vezi s primjenom Konvencije. Tako su države-potpisnice dužne da Komitetu za prava djeteta (2) dostavljaju, preko Generalnog sekretara UN-a, izvještaj o mjerama na ustanovljavanju prava priznatih Konvencijom i o napretku koji je postignut u uživanju tih prava. BiH je do sada podnijela dva izvještaja, Inicijalni 2005. godine i Kombinovani drugi, treći i četvrti periodični izvještaj 2010. godine. Alternativni izvještaj o primjeni Konvencije, dostavila je i Mreža nevladinih organizacija „Snažniji glas za djecu”.

Nakon prezentacije Periodičnog izvještaja BiH o provođenju Konvencije o pravima djeteta, Komitet je 2012. godine dostavio Zaključna zapažanja sa Preporukama na kojima BiH u narednih pet godina mora raditi, a u cilju unaprjeđenja prava djeteta.

Komitet je u primjedbama jasno iskazao svoju „zabrinutost zbog informacije da – uprkos izvjesnom napretku – mediji ponekad doprinose stigmatizaciji i društvenoj izopćenosti osoba koje pripadaju određenim manjinskim i/ili etničkim grupama podstičući u izvještavanju stereotipe i nepovjerenje prema njima.“ S tim u vezi, Komitet preporučuje „izradu kodeksa ponašanja koji bi pomogao da se otklone stereotipi i stigmatizacija manjinskih i/ili etničkih grupa u medijima. (3)

Osim toga, Komitet je izrazio svoju zabrinutost i zbog čestih slučajeva neetičnog i neprofesionalnog ponašanja novinara koji objavljuju lične podatke djece i mladih koji su žrtve ili počinioci krivičnih djela. U tom kontekstu, istaknut je i problem nepostojanja mehanizama kojim se osigurava poštivanje Etičkog kodeksa za novinare, kao i to što Regulatorna agencija za komunikacije blagovremeno ne interveniše u slučajevima povrede privatnosti djeteta i izriče kazne koje nisu primjerene učinjenoj šteti djeteta. Stoga, preporuka Komiteta ide u pravcu da BiH razmotri mogućnost donošenja nacionalnog zakonodavstva koje medijima zabranjuje objavljivanje ličnih podataka djece od strane medija i / ili novinara i osigura primjerene kazne za takvo ponašanje, te da uspostavi specifične institucionalne mehanizme za djecu kako bi imala mogućnost da se žale zbog kršenja njihove privatnosti. (4) Također, vrlo važna preporuka Komiteta odnosi se i na donošenje Smjernica za određivanje najboljeg interesa djeteta u svakoj oblasti značajnoj za njegov život i razvoj.

Institucionalni mehanizmi zaštite prava djeteta u Bosni i Hercegovini

Vijeće za djecu Bosne i Hercegovine je stručno, interresorno savjetodavno i koordinirajuće tijelo Vijeća ministara BiH (5) čija je zadaća izvršenje obaveza koje ima Bosna i Hercegovina u vezi Konvencije UN-a o pravima djeteta i njena dva fakultativna protokola. Ovo tijelo djeluje pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH. Ključne nadležnosti, djelokrug rada i odgovornosti Vijeća za djecu BiH su: promocija i zaštita prava djeteta, iniciranje i aktivno učestvovanje u izradi i monitoringu strateških, planskih i akcionih dokumenata iz oblasti prava djece u BiH, uspostava saradnje i koordinacija između svih nosilaca implementacije Akcionog plana za djecu u BiH, izvještavanje Vijeća ministara BiH o stanju, problemima i aktivnostima u oblasti prava djeteta u BiH, te priprema izvještaja, stručnih analiza, inicijativa, preporuka i mišljenja u vezi sa konkretnim mjerama i mogućim rješenjima za dobrobit djece i zaštitu njihovih prava koje putem Ministarstva za ljudska prava dostavlja Vijeću ministara BiH. Članovi Vijeća za djecu BiH su imenovani predstavnici nadležnih državnih ministarstava, akademske zajednice Univerziteta Sarajevo, Banja Luka, Sveučilišta u Mostaru i Mreže nevladinih organizacija „Snažniji glas za djecu.”

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH pruža administrativnu podršku radu Vijeća za djecu BiH. Ovo Ministarstvo ima Sektor za ljudska prava u okviru kojeg djeluje Odjel za zaštitu individualnih i kolektivnih ljudskih prava, koji se bavi i pitanjima zaštite dječijih prava. Sektoru za ljudska prava u tekućoj i prethodnim godinama podneseno je više predstavki koje se odnose na povredu najboljeg interesa djeteta. Mehanizmi kojima se služi Sektor za ljudska prava je posredovanje s tijelima vlasti da se ispoštuju najviši standardi na polju ljudskih prava.

Vijeće ministara BiH, u cilju provođenja Konvencije, a samim tim i preporuka Komiteta za prava djeteta usvojilo je Akcioni plan za djecu BiH 2015 –2018 (6); kao strateški dokument, za čiji monitoring je zaduženo Vijeće za djecu BiH. Akcioni plan za djecu je usmjeren na poboljšanje zaštite prava djece. U njemu su sadržane određene obaveze, aktivnosti i konkretne mjere ka poboljšanju zakonodavnog okvira i institucionalnih kapaciteta potrebnih za bolju zaštitu dječijih prava. Pojedine mjere se odnose na zaštitu privatnosti djeteta u medijima: “unaprjeđenje kodeksa ponašanja novinara radi uklanjanja stereotipa i stigmatizacije manjinskih i/ili etničkih grupa u medijima“ (Mjera B.1.5.) i „uspostavljanje specifičnih institucionalnih mehanizama za djecu kako bi ona imala mogućnost da se žale zbog kršenja njihove privatnosti” (Mjera C.2.1.).

Osnovni nacionalni mehanizam za promovisanje, praćenje i zaštitu prava djeteta je Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH, kao nezavisna, javna i parlamentarna institucija. Unutar Institucije Ombudsmena za ljudska prava BiH djeluje Odjel za praćenje prava djeteta koji ima ovlaštenja da na osnovu žalbe ili na vlastitu inicijativu ispituje navodna kršenja prava i sloboda djeteta i daje preporuke za njihovo otklanjanje, prati stanje prava i sloboda djece i pripremanje izvještaja o tome, kao i funkcionisanje zakonodavne, izvršne i sudske vlasti od značaja za ostvarivanje prava djece.

U Republici Srpskoj uspostavljen je Ombudsman za djecu. Nadležnosti Ombudsmana za djecu utvrđene su Zakonom o Ombudsmanu za djecu Republike Srpske (7). U obavljanju poslova iz svoje nadležnosti Ombudsman za djecu: prati usklađenost zakona i drugih propisa u Republici Srpskoj koji se odnose na zaštitu prava djeteta s odredbama Ustava Republike Srpske i Konvecije o pravima djeteta i drugih međunarodnih dokumenata koji se odnose na zaštitu prava i interesa djeteta, prati izvršavanje obaveza Republike Srpske koje proizlaze iz Konvencije o pravima djeteta i drugih međunarodnih dokumenata koji se odnose na zaštitu prava i interesa djeteta, prati primjenu svih propisa koji se odnose na zaštitu prava i interesa djeteta, prati povrede prava i interesa djeteta, zalaže se za zaštitu i promociju prava i interesa djeteta, predlaže preduzimanje mjera za zaštitu i promociju prava, kao i za sprječavanje štetnih postupanja koja ugrožavaju prava i interese djeteta, te obavještava javnost o stanju prava djeteta. Ombudsman za djecu je dužan da pokrene postupak pred Ustavnim sudom za ocjenu ustavnosti i zakonitosti zakona, drugog propisa i opšteg akta, kada utvrdi da nisu usklađeni sa Ustavom, odnosno zakonom.

Mehanizmi kojima se služe Ombudsmeni u zaštiti ljudskih prava i sloboda, uključujući i prava djeteta, su: posredovanje (medijacija) s tijelima vlasti, zatim istrage i obavještavanja javnosti o rezultatima istrage i izvještaji (godišnji, redovni i posebni).

Ukazujući na uzroke Ombudsmeni u svojim izvještajima i preporukama obavezuju vlade i parlamente da otklone – kako diskriminirajuće propise tako i administrativnu praksu – koja proizvodi kršenje ljudskih/ prava djeteta. Objavljujući svoje izvještaje u medijima, općenito podižu svijest o ljudskim, odnosno, pravima djeteta i utiču na ponašanje i odgovornost vlasti. Treba naglasiti da kroz posebna specijalna izvještavanja, izdavanjem određenih preporuka, mišljenja i pokretanjem određenih inicijativa prema vladinim institucijama i ustanovama Ombudsmeni djeluju na predstavljanju i rješavanju konkretnih pojava problemima ugrožavanja prava djeteta. Tako je Institucija Ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine kroz poseban Specijalni izvještaj uradila analizu sa Preporukama za unaprjeđenje stanja u oblasti zaštite prava djece na privatnost kada su prava narušili mediji u Bosni i Hercegovini, posebno djece žrtava seksualnog nasilja, dok je Ombudsman za djecu Republike Srpske izdao posebnu Preporuku medijima u cilju poštivanja principa najboljeg interesa djeteta prilikom izvještavanja o događajima i temama kada su djeca u pitanju.

Važnu ulogu u zaštiti prava djeteta, imaju parlamentarne komisije i odbori koji djeluju kao stalna radna tijela: Zajednička komisija za ljudska prava Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Komisija za ljudska prava i slobode Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, Komisija za zaštitu ljudskih sloboda i prava Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, Odbor jednakih mogućnosti kao i Odbor za pitanja djece, mladih i sporta pri Narodnoj skupštini Republike Srpske. U pravilu, ova radna tijela se bave pitanjima zaštite ljudskih prava koja najčešće pokreću ombudsmeni, građani, političke organizacije, udruženja građana, druge organizacije i zajednice, i o tome obavještavaju nadležne organe koji utvrđuju i donose svoje odluke i stavove.

Specifičan institucionalni mehanizam za zaštitu prava djeteta na privatnost u elektronskim medijima okvirno je definisan Zakonom o komunikacijama koji propisuje da Vijeće ministara i Regulatorna agencija za komunikacije (u daljem tekstu: RAK) preduzimaju sve razumne mjere za ostvarenje ciljeva koji uključuju zaštitu privatnosti. Zakon također ovlašćuje RAK da regulira oblast emitovanja, proglašava pravila u oblasti emitovanja i osigurava njihovo poštivanje. RAK je nezavisna i neprofitna institucija koja između ostalog prati, zaprima i odlučuje po pritužbama koje se odnose na povredu odredbi Kodeksa o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija, a u vezi sa zaštitom maloljetnika i privatnosti djeteta. RAK uvijek sankcije izriče samo mediju, nikada novinarima, niti urednicima unutar medija.

Centri za socijalni rad su ustanove socijalne zaštite nadležne za socijalnu i porodično-pravnu zaštitu. Centri pružaju posebnu pomoć i podršku djeci bez roditeljskog staranja, djeci žrtvama zlostavljanja i zanemarivanja, djeci sa invaliditetom i svoj djeci kojoj je potrebna dodatna pomoć i podrška u procesu odrastanja. Centri za socijalni rad, također, obavljaju poslove organa starateljstva i obavljaju nadzor nad vršenjem roditeljskog prava u slučaju da roditelji zanemaruju ili vrše zloupotrebu djeteta.

Policija ima ključnu ulogu u slučajevima nasilja i zaštite djeteta. Otkrivanje i prikupljanje podataka–dokaza (činjenica) o počinjenom krivičnom djelu ili prekršaju na štetu djeteta jedan je od najvažnijih zadataka policije. Osim toga, policija indirektno učestvuje i doprinosi u okviru svoje nadležnosti i u vođenju postupaka za ostvarivanje prava djeteta na zaštitu (centar za socijalni rad), vođenju građanskog sudskog postupka u sklopu porodično-pravne zaštite (sud, tužilaštvo, centar za socijalni rad), odnosno pokretanju krivičnog/prekršajnog postupka, provođenju istrage i na kraju suđenju za krivična djela čije su žrtve djeca (tužiteljstvo, sud).

U slučaju povrede prava djeteta na privatnost od strane medija, roditelji, odnosno nadležni organ starateljstva mogu protiv novinara pokrenuti postupak zaštite prava djeteta pred nadležnim sudom. Zbog pretrpljene materijalne i nematerijalne štete uzrokovane povredom integriteta djeteta i drugih njegovih prava, u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima, može se putem suda tražiti odgovarajuća naknada. Osim što može dosuditi odgovarajuću novčanu naknadu, sud može narediti i objavljivanje presude, ispravke ili povlačenje izjave na trošak štetnika. U slučaju povrede prava djeteta zaštićenih Kodeksom o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija prema medijima se mogu izreći izvršne mjere ovisno o stepenu prekršaja, i to usmeno ili pismeno upozorenje, novčana kazna ili oduzimanje dozvole za rad.

Zaključak

• Konvencija o pravima djeteta utvrđuje minimalne međunarodne standarde koji je država dužna osigurati u ostvarivanju i zaštiti prava djeteta, uključujući i prava djeteta na privatnost. Postojeći institucionalni mehanizmi zaštite privatnosti djece u Bosni i Hercegovini su zadovoljavajući ali je potrebno i dalje raditi na njihovom unaprjeđenju, kao i osiguranju primjene postojećeg normativnog okvira koji se odnosi na obavljanje novinarske profesije u skladu sa pravilima struke.

• Bez obzira na sve propise, kodekse, institute zaštite djece, najbolji način zaštite najboljeg interesa djeteta u medijima bi bila profesionalna samoregulacija, kao osnovno opredjeljenje novinara koji pišu i objavljuju o djeci. To bi dugoročno dalo najbolje rezultate u pogledu zaštite dječijih prava u medijima, a izrada Smjernica za određivanje najboljeg interesa djeteta u medijima samo će olakšati i ubrzati ovaj proces.

Literatura

  • Akcioni plan za djecu BiH (2015-2018)
  • Mediji u BiH i prava djeteta – pravni osnov, pristup 20.12.2016. godine
  • UN, 1989, Konvencija o pravima djeteta
  • Ustav BiH
  • Zaključna zapažanja Kombinovanog drugog, trećeg i četvrtog Periodičnog izvještaja Bosne i Hercegovine (2012)
  • Zakon o komunikacijama, „Službeni glasnik BiH“ broj: 31/03, 75/06, 32/10, 98/1

Bilješke

(1) Daytonski sporazum 25.11.1995. godine parafiran u Daytonu, a 14.12.1995. godine potpisan u Parizu.
(2) Komitet za prava djeteta je tijelo UN-a koje razmatra napredak koje države stranke postignu u ispunjavanju obaveza preuzetih Konvencijom na način da periodično razmatra izvještaje država članica o stanju prava djeteta, te na osnovu analize usvajaju zaključna razmatranja i donose preporuku za državu.
(3) Zaključna zapažanja Kombinovanog drugog, trećeg i četvrtog Periodičnog izvještaja Bosne i Hercegovine, usvojena na 61- oj sjednici Komiteta (17. septembar-5.oktobar 2012. godine), Zabrana diskriminacije, Mjera 29. (d) i 30 (d)
(4) Ibid, Pravo na privatnost, Mjera 37 i 38.
(5) Formirano je Odlukom Vijeća ministara BiH, „Službeni glasnik BiH”, broj 4/13
(6) Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, 9. sjednica održana 2. juna 2015. godine, “Službeni glasnik BiH”, broj 63/15
(7) Službeni glasnik Republike Srpske broj 103/08

Advertisements